37. Kastavski kros

U Rijeku sam stigao autobusom iz Varaždina u petak u 3h ujutro, jer je to bila jedina moguća veza kojom bih na vrijeme stigao na otvaranje konferencije o europskom sportskom radnom pravu. Kako sam za konferenciju uspio saznati u zadnji čas, nisam se uspio najbolje organizirati u smislu smještaja i boravka nekoliko dana. Međutim, bavljenje sportom mi puno puta pomaže, jer kroz triatlon upoznajem mnogo dragih ljudi koji su uvijek spremni pomoći i izaći u susret. Budući da ne dolazim često u zadnje vrijeme u Rijeku, odlučio sam se javiti i triatloncima koje poznajem sa dosadašnjih utrka da se barem nakratko uspijemo vidjeti, popričati i popiti kavu. Uspio sam se vidjeti sa Damirom Mesecom, a Zoran Grahovac mi je puno pomogao primivši me tako da sam nakon konferencije prespavao kod njega u stanu da malo odmorim i ne moram se u istom danu vratiti natrag. Kada sam ujutro stigao u 3h, nisam želio svojim dolaskom bilokoga uznemiravati da ga budim tako da sam laganom šetnjom do 10h nastojao ostati budan i što svježiji kako bih mogao izdržati slušanje predavanja na konferenciji do 19h. U tih nekoliko sati upoznao sam kako diše grad noću, kako se budi i popio jedne od boljih machiata u zadnje vrijeme koji su mi pomogli da mi taktika uspije. Slušajući predavanja imao sam nekoliko kriza gdje bih skoro zaspao, ali uzeo sam još jednu dozu kofeina i uspio sam izdržati. Iako nisam neki kofeinski ovisnik, baš sam primjetio kako riječki machiato puno bolje pada na želudac i ima bolji okus od onih lošijih kava koje obično znam u zadnje vrijeme popiti u sjevernijim krajevima Hrvatske. Ipak je Italija blizu, a oni su pravi majstori za machiato. Poslije konferencije otišao sam do Zorana i Damira i tamo sam se smjestio. Na put sam uzeo opremu za plivanje, jer sam taj dan trebao po planu plivati, a i htio sam napraviti jedan trening na predivnom bazenu na Kantridi. Uzeo sam i opremu za trčanje, ali u žurbi sam zaboravio onaj najvažniji dio (tenisice), tako da nisam previše razbijao glavu kako bih mogao i odraditi neki brdsko trčanje ulicama Rijeke, jer nisam imao tenisice. U međuvremenu sam dogovorio i susret s kolegicom sa Pravnog fakultetu u Rijeci, koja se u zadnje vrijeme bavi aktivno trčanjem i već dugi niz godina je instruktorica aerobika, a kako se ne vidimo često i ne idem svaki dan s takvim komadom van, prije susreta sam s dečkima uzeo doping od 2 pive da ubijem tremu. Sa njom sam još nešto popio i od skupljenog umora čim sam se vratio k dečkima zaspao.

Inače Zorana je posjetio njegov dobar prijatelj, trkač Petko Drakulić iz Vrbovskog  (glavni organizator utrke u Vrbovskom) koji je sljedeći dan planirao trčati kros utrku u Kastvu i tako je Zoran meni predložio kako bih mogao i ja otići u Kastav trčati. Ideja mi se činila super, ali kako trčati kad su mi tenisice ostale doma. Na trenutak sam zaboravio da pričam sa odličnim triatloncem koji ima i po nekoliko pari tenisica, a kad smo vidjeli da on nosi samo malo veći broj od mene, bio sam sretan što će mi posuditi tenisice da istrčim jednu utrku koju inače ne bih mogao. Kad sam se probudio, najrađe sam htio se vratiti još malo u krevet i onda laganini na šetnjicu do korza, ali ajde kako ćeš drukčije bolje upoznati Kastav nego trčati utrku. Petko i ja smo se našli sa Stjepanom Čošićem, poznatim trkačem sa odličnim rezultatima koji živi u Rijeci i svi zajedno smo krenuli autom do Kastva (15 min vožnje udaljeno od Rijeke). Putem smo se zezali kako će mene predstaviti kao novog favorita kako bi se ostali prestrašili.

Kastav je gradić smješten na brdašcu, na 350m nadmorske visine uz sjeverni rub Riječkog zaljeva, 11 km zapadno od Rijeke, uz cestu Rijeka - Trst. Iz grada se pruža lijep pogled na Kvarner s otocima Cres i Krk, kao i na Učku i Opatiju. Kastav ima dugu i bogatu povijest. Pronađeni su ilirski nalazi (Japodi); kasnije gradom su vladali Rimljani (zvao se Castua). Sam grad je izgrađen kao utvrda s 9 kula. Godine 1700. osnovana je škola (prva hrvatska škola u Istri), a 1866. čitalnica (prva hrvatska čitaonica u Istri).


Utrku poznatiju pod imenom 'Kastavski kros' već godinama organizira Atletski klub 'Maraton Kastav' u vrijeme manifestacije i blagdana Jelenine - blagdana zaštitnice Kastva sv. Jelene. Župna crkva sv. Jelene Križarice svojim je zvonikom najdominantnija građevina cijeloga Kastva. Sagrađena je na brijegu 377 m nad morem i pogled koji se pred crkvom pruža na cijeli Kvarnerski zaljev i planinu Učku nikoga ne ostavlja ravnodušnim.  Ovo je inače bio 37. 'Kastavski kros' i ujedno 8. Memorijalna utrka 'prof. Zehrid Kadrić - Zeko' povodom sportske manifestacije, 49. Kastavskih sportskih igara. Prof. Zehrid Kadrić - Zeko je bio dugi niz godina aktivan trkač i predsjednik atletskog kluba 'Maraton Kastav'. Petko mi je pričao da je tako jako volio trčanje i trkače da je često znao iz svog džepa platiti i omogućiti trkačima i članovima kluba da odlaze na druge utrke.

Prijave, start i cilj utrke su bili u parku pored ruševine crkve, kojoj su Kastavci nadjenuli naziv Cerkvina.
Na mjestu nekadašnje crkve Marijina Uznesenja, uništene razornim potresima 1750. i 1754. godine, isusovci u XVIII. stoljeću gradili veliku istoimenu crkvu za koju još nije pouzdano utvrđeno je li ikada dovršena. O gradnji je crkve sačuvano tek nekoliko narodnih legendi. Početkom je XX. st. uređena u šetalište iz kojega se kroz nekadašnju apsidu može krenuti u šumu Loza i dalje kroz Lužinu, pješačkim putem sve do Klane. Kastav je jedan od rijetkih gradova u kojemu se jednim korakom iz grada dolazi u šumu, u kojoj su uređene tri šetnice. I upravo staza utrke ide makadamskim putom kroz Kastavsku šumu od Cerkvine do Breze i natrag. Organizirane su utrke na 800m (5. i 6. razredi), 1000m (7. i 8. razredi), utrka za studente (3000m), utrka za rekreativce (6km) i glavna utrka (u raspisu je navedena dužina 13.7km, a Garmin je izmjerio 13.2km).
Staza je valovita, cijelo vrijeme se trči kroz šumu u hladovini i po makadamu (na nekim dijelovima treba pripaziti zbog većeg kamenja), a inače tom istom stazom se trči Zimska liga koju organizira Triatlonski klub Rival iz Rijeke. Od starta i Cerkvine prva cca 2 km idu nizbrdo, zatim se do trči valovitom stazom sa nekoliko jačih i kratkih uspona do izlaska iz šume i okreta (mjesto Breza) i tako natrag s time da u povratku ona zadnja 2 km su sada uzbrdo pred ciljem tako da zaslužiš dobro doći do cilja. Okrjepne stanice su bile postavljene svakih 3km, na okretu i u cilju. Na stazi voda u čašama, a u cilju voda, razni sokovi, voće, keksi itd. Startnina je bila 70kn za koju se dobi majca sa logom utrke i bon za ručak (lignje ili čevapi) u prekrasnom restoranu Vidikovac na vrhu brda iznad grada Kastva na kojem je organizirano proglašenje pobjednika nakon utrke. Inače sa same terase tog restorana pruža se predivan pogled na more i zaleđe koji nikada neću zaboraviti.

Vrijeme je bilo sunčano i toplo, a budući se da trči kroz šumu i jako ugodno za trčati. Samu utrku su otvorili čelni ljudi grada Kastva koji već dugi niz godina podržavaju aktivnosti rekreativnog trčanja. Upravo zbog toga postoje i novčane nagrade za troje prvoplasiranih kod muškaraca i žena, a najbolji po kategorijama dobivaju medalje.
Ja sam utrku odlučio istrčati u aerobnom tempu, budući da nisam uopće bio pripremljen na moguće trčanje za vrijeme boravka u Rijeci i nisam se stigao pripremiti i pogledati profil staze, a osim toga protekli tjedan do kongresa trenirao sam u punom intenzitetu za sljedeće utrke u sezoni. Moram priznati da sam zaista uživao, trčao sam sa Garminom da snimim stazu, i bio sam sretan kako mi se sve poklopilo da sam uspio doći na jednu takvu utrku. Pored izuzetno lijepe organizacije utrke, iznenadilo me što je glavnu utrku trčalo puno više žena nego što to viđam na lokalnim varaždinskim utrkama i jako puno veterana koji doslovno ne propuštaju godinama tu utrku. Konkurencija je bila najjača u kategoriji seniorki i seniora 2 tako da sam ni kriv ni dužan još na kraju uspio osvojiti i prvu medalju u kategoriji ove sezone. Stjepan je osvojio ukupno 3.mjesto, Petko 4.mjesto, Vanja Seršić (Tk Rival) 2.mjesto u utrci na 3km, a kolegica i pravnica Dijana Kesonja koja je bila dan ranije sa mnom na konferenciji ukupno 2.mjesto kod žena. Dijana je inače članica AK Veteran, pozvao ju je predsjednik Blažanin, također pravnik. Svima ostalima čestitam na rezultatima!
I tako sam uspio tijekom dvodnevnog boravka u Rijeci spojiti korisno (sportsko pravo) sa ugodnim (trčanjem kros utrke) i dobiti neko znanje i medalju. Možda će se sljedećih godina i organizirati neka utrka kao sastavni dio konferencije o sportskom pravu.. Već sad znam nekoliko njih koji će sigurno nastupiti!

Jučer sam napravio malo jači biciklistički trening po bregima u varaždinskom kraju i na kraju dana sam osjetio priličan umor što znači da ova utrka u Kastvu i nije baš onako laka.

Raspis
Rezultati
Kastavski kros - Garmin profil

1. Međunarodna znanstvena konferencija : 'Europsko sportsko radno pravo - Ususret socijalnom dijalogu u hrvatskom sportu'

U petak sam u Rijeci sudjelovao na međunarodnom znanstvenom skupu pod nazivom „Europsko sportsko radno pravo: Ususret socijalnom dijalogu u hrvatskom sportu“. Navedeni skup je bio najjači međunarodni skup na navedenu tematiku organiziran u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. Organizatori su bili Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci i Jean Monnet Inter-University Centre of Excellence – Opatija, a jedan od glavnih inicijatora Vanja Smokvina, znanstveni novak s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci iz čije se doktorske disertacije  'Sloboda kretanja sportaša i specifičnost njihova radnopravnog odnosa' izrodila ideja o ovome skupu. Znanstveno istraživanje provedeno radi pisanja doktorske disertacije probudilo je mnogobrojna pitanja, a jedno od njih je i pravni (radni) status profesionalnih sportaša kakav postoji u uređenih zapadnoeuropskim državama i na žalost vrlo loše uređenog, pogotovo s aspekta radnog prava, u Republici Hrvatskoj.

Ulaz na znanstveni skup je bio slobodan, kotizacije nije bilo zbog visokog pokroviteljstva grada Rijeke, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatskog Olimpijskog Odbora, Odjela za sport Europske komisije, Međunarodnog sportsko-pravnog centra i akademije iz Den Haaga, Zaklade Hanns Seidel i mnogih drugih sponzora. Za konferenciju sam saznao tek dva dana prije i budući da bih se u budućnosti volio usavršavati u tom području nisam ni u trenutku razmišljao da li bih trebao otići, već sam se brzo spakirao jer takve prilike se ne propuštaju.

U Rijeku su došli neki od najznačajnijih svjetskih znanstvenika koji se bave sportskim pravom. Prije svih, prof.dr.sc. Robert Siekmann s najznačajnijeg svjetskog instituta i centra za sportsko pravo (T.M.C. Asser Institute, Den Haag), prof.dr.sc. Richard Parrish s Edge Hill University UK. Zajedno s njima, od uglednih inozemnih predavača, sudjelovali su i dr.sc. Samuli Miettinen i dr.sc. Roberto Branco Martins, sa Sveučilišta Helsinki, odnosno Sveučilišta Amsterdam. Prvi puta je Hrvatsko posjetio i vodeći pravni stručnjak Odjela za sport Europske komisije, gosp. Gianluca Monte koji je govorio o temi konferencije iz perspektive Europske komisije. Dr.sc. Reiner Koch, dopredsjednik Njemačkog nogometnog saveza obradio je temu s aspekta njemačkog sportskog prava. Prisutnost dr.sc Kocha je bila iznimno značajna, jer je njemački model sporta jedan od najrazvijenijih u svijetu, a hrvatski je pravni sustav najsličniji njemačkom. Prof.dr. Marina Brollo i dr.sc. Anna Zilli sa Sveučilišta u Udinama govorili su o problemima i izazovima sporta u Italiji kao jedni od glavnih stručnjaka radnog prava u Italiji. Od hrvatskih znanstvenika svoj obol odnosu hrvatske pravne znanosti i sporta dali su prof.dr. Siniša Petrović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr. Hana Horak s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te prof.dr. Nada Bodiroga-Vukobrat s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ne umanjujući njihovu prisutnost na ovom događaju, ostale predavače možete vidjeti na programu i plakatu konferencije.

"Ovaj je skup izuzetno  značajan jer obrađuje temu koja je do sada bila premalo obrađivana, zbog čega možda i proizlaze toliki problemi u hrvatskom sportu danas", kazao je gradonačelnik Obersnel pozdravljajući sudionike. "Dosta je skupova o sportu održano na kojima se većinom govorilo o sportskoj infrastrukturi ili medicinskoj problematici, ali o sportskom radnom pravu, gotovo da i nije bilo riječi. Reguliranje radnopravnog statusa sportaša, za Hrvatsku je između ostalog izuzetno važno i zbog toga što će se ulaskom u EU potpuno otvoriti i tržište sportskog rada", zaključio je Obersnel.
Ministar Jovanović je povoljnim ocijenio činjenicu da se skup održava u vrijeme kada traje javna rasprava o izmjenama Zakona o sportu čije je donošenje predviđeno za lipanj, kojima će se sport odrediti kao posebni državni interes. "Uvođenje zakonskog okvira za sprječavanje sukoba interesa, donošenje zakona o sportskoj inspekciji koja će se posebno baviti radnopravnim pravima sportaša te reguliranje statusa vrhunskih sportaša, dio su planiranih izmjena. U Hrvatskoj ima 16000 sportskih udruga, a godišnje se za javne  potrebe u sportu iz proračuna izdvaja oko 200 milijuna kuna, nadzor se u sportskim udurgama rijetko provodio, pa smo se našli u situaciji da nas sportaši i sportske udruge sa svih strana pritišću i traže da se nagomilani problemi riješe, stoga je uz izmjene zakona, naš cilj donijeti strategiju razvoja i financiranja sporta", kazao je ministar Jovanović.

Svi navedeni znanstvenici, autori su stotine znanstvenih publikacija na temu europskog sportskog prava, pravnih ekspertiza i voditelji posebnih znanstvenih centara. Svojim predavanjima dali su uvod u europsko sportsko pravo i upoznali sudionike s tom granom prava, koja je u Hrvatskoj tek u začecima. Europsko sportsko pravo, kao razvijena grana sportskog prava u kontinentalnom i anglosaksonskom pravnom području, u Hrvatskoj još nije izučavana. Sudjelovanje na ovom događaju je bilo izuzetno korisno, jer osim sinteze europskog prava i sportskog prava, predavači su upoznavali slušače i s dimenzijom radnog prava kroz institut radnog odnosa u profesionalnom sportu.

Socijalni dijalog, kao način rješavanja kolektivnih sporova između predstavnika radnika (sportaša) i poslodavaca (klubova) uz sudjelovanje sportskih saveza UEFA-e sve se više ističe kao važan model unutar EU-a. Kontekst socijalnog dijaloga, kao jednog od ciljeva Europske unije, konkretno u području sporta od velikog je značaja naravno za Hrvatsku kao buduću članicu EU-a, ali i za samu EU, jer se kroz socijalni dijalog nastoje riješiti mnogobrojni prisutni problemi u sportu: radni odnosi profesionalnih sportaša (problem nejednakosti ugovornih strana, neisplate plaća, stečaja klubova itd.), socijalna prava sportaša (pravo na zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje i osiguranje od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti).

U Hrvatskoj profesionalni sportaši u momčadskim sportovima imaju status samozaposlenih osoba (najsličnije obrtnicima) i nalaze se u nezavidnoj situaciji. Nemaju radnopravnu i socijalnopravnu zaštitu kakvu imaju njihovi kolege u razvijenijim europskim državama. Pojedini sportaši ne primaju naknadu za svoj rad već 13 mjeseci (npr. nogometni klub Varaždin) a klubovi im u konačnici završe u stečaju bez da se sportaši uopće mogu naplatiti zbog takvog pravnog statusa.

Inače prošlog tjedna je prezentiran u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta paket zakona o sportu, kojim se nastoje riješiti određeni problemi hrvatskog sporta i predviđa se donošenje navedenih zakona u lipnju, samo svega nekoliko dana nakon održavanja ove konferencije, što je još značajnije utjecalo na važnost i medijsku eksponiranost navedenog događaja.
Upravo stoga, moram priznati, najviše me iznenadilo nesudjelovanje i nezainteresiranost hrvatskih sportskih djelatnika kojih je bilo tek nekoliko. Najveći broj sudionika su bili znanstvenici i stručnjaci (ne samo pravni) koji su uključeni na razne načine u hrvatski sport,  studenti i tek nekoliko sportaša zainteresiranih za uspješno mijenjanje trenutne, iznimno loše situacije u mnogim hrvatskim sportskim savezima, organizacijama, sportskim klubovima i udrugama.
Tematika ovog skupa je bila multidisciplinarna, događaj je planiran u pravom trenutku zbog trenutno otvorene rasprave o budućnosti hrvatskog sporta, ulaz je bio slobodan stoga ne vidim značaj mogućih isprika od spriječenosti najviše onih koji su svakodnevno uključeni u radu hrvatskog sporta. Konstruktivna kritika je uvijek dobrodošla da bi se pronašla bolja i moguća rješenja.